04.10.2015. uspon iz Tučepa.
Sjećam se kad smo krenuli da nas je neki stari dida upozorio da pazimo jer je staza jako opasna i dosta ih je zaglavilo. Mi smo mu rekli da se ne sekira jer smo iskusni planinari.
Dida je naglasio da pazimo da ne dehidriramo i da je Biokovo “zajebano ko ne zna šta radi”.
Zato smo pazili na hidraciju i svako malo krijepili grlo pelinom i konjakom dok smo pratili stazu, a u trenucima odmora pivo i vino su se lijepo slagali sa pečenim kobasicama i pancetom.
Prvi dio uspona bio je jako stjenovit ali na fotkama mi nije ispalo onako spektakularno kako je izgledalo u mojim očima.
Kasnije smo naišli na krdo konja (mislim da su od onog Elvisa što drži restoran na Biokovu). Malo smo ih slikali, borili se sa smradom i obadima koji vjerno prate ove plemenite životinje, a onda nastavili. Sjećam se da smo hodajući uspjeli izgubiti obilježja staze, nekih sat vremena lutali bezveze, skuhali kavu na tradicionalnih +1000 metara i taman kad smo htjeli odustati, slučajno nabasali na oznaku staze i nastavili.
Tih sat vremena nas je usporilo pa smo izlet završili u sami sumrak.