Danas opet izlet na Biokovo.
Odabir je pao na stazu Bast-Osičine- vrh Sv. Ilija.
Duljina staze nekih cca 10 kilometara, vrijeme pješačenja malo više od 7 sati. Iako je do Nove Godine ostalo još samo par dana, vrijeme je više sličilo proljeću. Toplo, bez vjetra, sunčano. 13. u decembru. Ili bilo kog drugog…
Staza započinje u selu Bast, u blizini crkve Sv. Roka. Ja sam doslovno vozio dok je god bilo ceste i vjerojatno zauzeo parkirno mjesto nekog od mještana. Nije bilo znakova zabrane pa sam odlučio riskirati izbušene gume, išaran lak i sl. ali sve prošlo uredno.
Staza je dosta dobro označena te samo treba pratiti oznake za Sv. Iliju. Odmah na početku staze uspon je oštar, te se ubrzo nailazi na izvor Korito. Navodno je voda pitka ali nisam ljubitelj crijevnih bolesti tako da sam samo poslikao i nastavio.
Nakon korita, slijedi oštar uspon, najprije preko oštrog klizišta, a kasnije kroz polumrtvu šumu, izgorjelu u nekom od ranijih požara. Krenuo sam rano zorom, prije svitanja, kako bih imao dovoljno vremena za povratak, jer sunce rano zalazi. Tako sam imao sreću svjedočiti lijepom zimskom izlasku sunca, sa vidljivim Mjesecom skoro cijeli dan. Naravno, imao sam velika očekivanja od fotografija, ali slike mi (opet) nisu ispale nešto posebno, pa sam se ponadao da ću ih nabrijavanjem u Photoshopu popraviti. Nije pomoglo. Slike su bezveze, ali barem će poslužiti kao oslikavanje putopisa.
Na 1353 m naišao sam na lovačku kuću Osičine. Lijepa lokacija sa spektakularnim pogledom na more. Pored kućice napravljen je kamin ako je netko ljubitelj gradelanja, ali ja nisam taj tip pa sam se držao mesnih narezaka i kineske kapule. Skužio sam da se iza mene čuju glasovi pa nisam previše duljio sa pauzom jer mi je tlaka upoznavati se na vrh planine i načimati nebitne teme sa ljudima koje ne znam i koje vjerojatno više neću sresti.
Nakon lovačke kućice opalio sam uzbrdo prateći stazu prema sv. Iliji. Negdje na pola puta od lovačke kućice do sv. Ilije staza se račva prema vrhu Motika. Vrh sv. Ilija je na 1636 m i na vrhu se nalazi crkvica. Pogled sa sv. Ilije je lijep, ukoliko vas vrijeme posluži. Ja sam u daljini ugledao još dvoje planinara kako se približavaju sa zapada pa sam nakon par slika krenuo nazad. Povratak nazad je dosta težak, obzirom na veliku strminu, tako da je popriličan izazov za koljena.
Sve u svemu, atraktivna staza, naporna taman koliko treba. Malo sam razočaran količinom izletnika koje sam susreo, ali izgleda da ću se na takve situacije morati priviknuti..