Danas opet planinario, odabrao rutu Bast – vrh Sv. Ilija. Bio sam na tom vrhu već par puta, a sjećam se da je prilaz vrhu, iz smjera Bast, jedan od najspektakularnijih prizora na koje sam naišao na Biokovu. Staza se proteže točno iznad tunela Zagvozd, po uskom puteljku, pa je baš prizor za pamćenje. Ideja je bila da opet prođem tim puteljkom i opalim par slika dok je sjeverna strana Biokova u snijegu.
Polazna točka je kamenolom u mjestu Bast. Staza je dosta strma i naporna za penjanje, kombinacija klizišta i oštrih stijena. Cijelom dužino staze nema baš nijedna dionica ugodna za hodanje. Na dosta mjesta oznake staze se gube, što uspon čini težim i dosta usporava. Navigacija na mobitelu i naročito Garmin watch su od ogromne koristi, bez njih ovaj uspon (meni) ne bi bio izvediv.
Bilo je dosta hladno ali obzirom na uspon, već nakon par minuta hladnoća nije više problem. Kad sam pošao, bilo je lijepo vrijeme, vedro, ali se pogledom gore prema vrhu dalo naslutiti da me čekaju oblaci i hladnoća. Negdje na 1200+ MNV dočekala me jaka bura, ušao sam doslovno u oblak, oko mene ostaci snijega, na nekim mjestima debljine preko pola metra pa se isplatilo što sam ponio dodatno zimske opreme. Pratio sam stazu dok god su se vidjele oznake, a kod lokve Mijaći sve je bilo smrznuto i prekriveno snijegom tako da sam se mogao pozdraviti sa oznakama staze. Probao malo po navigaciji, ali sam shvatio da je previše rizično. Staza je ionako toliko zajebana da i po suhome nije ugodno kad siđeš sa staze pa izgubiš oznake, a kamoli po ovom snježnom sranju.
Nisam se htio dovesti u situaciju da me spašavaju ptice rugalice iz HGSS-a pa sam se okrenuo i uputio natrag. Inače, prateći dovitljive medijske komentare HGSS-a na razini izrugivanja i vrijeđanja žrtava, odnosno unesrećenih, stječe se dojam da se njima taj posao zapravo i ne radi, da unesrećene smatraju idiotima, zbog čega mi je teško povjerovati u humane i plemenite razloge njihovog postojanja. To se dešava kada plaću primaš iz nekog fonda ili proračuna a ne po učinku. Nekako se ne mogu oteti dojmu da je primarna svrha njihova postojanja crpljenje sredstava osiguranih za radna mjesta vječitog godišnjeg odmora koji uključuje svakodnevno bavljenje sportom i rekreacijom u prirodi, adrenalinske vožnje makadamom u DACIA poluterencima, roštiljanje sa ekipicom i možda pokoja romantična veza sa kolegama i kolegicama. Kada treba pomoći nekome tko je pogrešno procijenio svoje mogućnosti, svoju snagu, tu si daju slobodu da ga doslovno kroz medije stave na stup srama a sebe valjda pokušaju prikazati kao nekakve vertikale, savršeni prototip rekreativca koji ne griješi.
Duhovito ili ne, takvo ponašanje je neprofesionalno, nezrelo i opasno. Zamislite što bi bilo kada bi Policija, Hitna pomoć, Vatrogasci, šalteruše na FINA-i i sve druge službe koje se susreću sa klijentima koji ponekad ispadaju neupućeni sve pretvarali u zajebanciju i izrugivanje? Zamislite kad bi Policija objavljivala npr. događaje gdje je neki član HGSS-a počinio nasilje u obitelji, vozio pijan, narušavao red i mir, ili kada bi se šalteruše rugale građanima što ne znaju popuniti neki obrazac? Osobno sam bio u situaciji kada sam se našao u nevolji na Biokovu (opisao sam to u jednoj prethodnoj objavi) i tražio pomoć ali sam na kraju odustao upravo iz razloga što nisam htio postati predmet nečije zajebancije. Zadnjim atomima snage sam se spustio sa Biokova ali nisam htio da dođu i opozvao poziv. Jednom će netko biti u sličnoj situaciji, ponos će biti jači od razuma, rezultirati će krivom procjenom i naći ćemo ga smrznutog ili iskrvavljenog nakon potrage. Znam da su svete krave ti naši HGSS-ovci ali dok god se ponašaju kao balavi adolescenti mene nisu impresionirali i ne želim njihovu pomoć. Slobodno neka je počnu naplaćivati, ali neka se onda i financiraju isključivo iz tih sredstava.
Da se vratimo mojem izletu: zbog magle i vjetra vidljivost je bila jako slaba, tako da sam se kretao sporo, ali sigurno. Opet najviše zahvaljujući svome Garminu. Praktičniji je od mobitela jer mu baterija duže traje, stalno je na ruci, a ruta koju bilježi prilikom kretanja je nevjerojatno precizna.
Kad sam se dočepao opet suhog terena i ugodnijeg vremena, sjeo da ručam, putem opalio par slika i eto.
Jbg, najbolji i najljepši dio staze nisam uspio vidjeti ali šta mogu, ja imam svoje planove a Biokovo svoje. Evo slike pa gledajte.
Video ispod galerije fotografija
Video: